Najnovije vijesti

Šta još možemo učiniti za Srebrenicu Featured

05 Dec 2013
880 times

Srebrenica je naše najvažnije stratište. Ona je trajno obilježila naše živote i naše cjelokupno postojanje. Do Sudnjeg dana. Dakako, ona je obilježila i živote i cjelokupno postojanje svih onih koji su počinili Genocid, ali i onih koji su šutjeli, posmatrali, ignorirali i dopustili Genocid.


A mi smo: i šehidi, i majke, i očevi, i djeca, i unučad, i braća, i sestre, i dede, i nene, i rođaci, koji su ostali, i cvijet sa jedanaest latica, i brda kišna i zelena, i kabur, i naslon, i grad, i srušena džamija i sve smo, samo nismo ubice, nikada bili niti ćemo biti. U tome je razlika i naša nemjerljiva prednost kod uzvišenog Boga, svih dobrih ljudi i suda Povijesti.


Mehmed Pargan, urednik portala genocid.org, koji nažalost ovih dana prestaje s radom zbog finansijskih razloga, a to pokazuje na kakvu smo mizeriju svijesti kao „organizirana“ nacija spali, u jednom intervju-u kaže da je skoro svaka srpska kuća u Podrinju dala učesnika u Genocidu. Ova tvrdnja pokazuje s kime živimo i s kolikim kapacitetom organizirane mržnje smo se suočili i još uvijek suočavamo.
Emir Hadžihafizbegović, jedan od najpoznatijih bh. glumaca, autor i patriota, kazao je u ovogodišnjem svom obraćanju okupljenim „preživjelim“ borcima na stratištu u Nezuku da je nedopustivo da bik bude važniji od šehida i da na koridi u Čevljanovićima kod Srednjeg bude sto hiljada ljudi, a na dženazi u Potočarima bude pet ili deset puta manje. (Kazao je i to da je naš narod dobar narod, ali je zapuštan!)
A upravo je tako bilo ove godine, nedopustivo malo. Neki će kazati da je to zbog ramazana; ali baš zbog ramazana – moralo je biti mnogo više. Ali i zbog mnogih drugih stvari. A i ono što je bilo, pojedini od njih, ako ne i mnogi, nemaju tu svijest – o dženazi i stratištu. Neki od njih, nažalost, imaju osjećaj kao da idu na neki teferič u kojem nema muzike. Samo je u tome razlika, a dženaza je svakako kolektivni namaz – kifajeh, tjst. nisu je dužni svi klanjati.
Autobusi koji su vozili ka Potočarima i na dženazu ove godine bili su puni. Bilo je puno i ljudi koji nisu postili. Naravno, veći je problem kada se svetost ramazana flagrantno krši, kao što je to bio slučaj ove godine, a još na vjerskom skupu i obredu. Stvari treba dovesti u red. Ljudi se moraju naučiti poštovanju, odgoju i moraju imati svijest o događajima i stratištima.
Ali, ono što uistinu zabrinjava je nedopustivo mali broj ljudi na tom najvažnijem stratištu i dženazi u Potočarima. Ne želim se u ovoj kolumni baviti izvjesnim pseudošejhovima i kojekakvim ljakićima koji daju fetve (obavezujuća vjerska mišljenja) o Maršu Mira i dženazi u Potočarima – kao neutemeljenim i bid’atiziranim sadržajima koje treba izbjegavati. I sam pomen takvih neosviješćenih ljudi tjera nas na zapitanost i zabrinutost, ali prisustvo vrlo malog i sve manjeg broja Bošnjaka na dženazi u Potočarima itekako govori o neosviješćenosti i zapuštanosti našeg naroda, kako reče Hadžihafizbegović. Zato bi, zbog svega trebalo donijeti fetvu, kao izrazito obavezno implementiranje vjerskog stava, preporuke i mišljenja, u kojoj će se naložiti ili staviti u obavezu svakom džematu u Bosni i Hercegovini da na svaku sljedeću dženazu šehidima u Potočarima dužni su poslati minimalno 20 (dvadeset) svojih džematlija, ako se radi o manjem džematu, a ako se, pak, radi o većem džematu – onda da to bude 30-40 džematilja. Također, preporuka bi trebala biti upućena i svakoj bošnjačkoj kući da je dužna na dženazu poslati barem jednog svog člana, kao izaslanika. I to bi bio naš odgovor na konsternirajuću tvrdnju urednika portala genocid.org koji kaže da je skoro svaka srpska kuća u Podrinju dala učesnika u Genocidu. Naš odgovor bio bi: 100-150 hiljada svake godine osviješćenih ljudi na dženazi u Potočarima. Ako treba stajat ćemo jedni drugima na ramenima, ali ništa manje ne može i ne smije biti. Jer, to je kolateral opstanku.
P.S. 21. ramazansku noć (17. juli) vazio sam pred teraviju u sarajevskoj Istiklal džamiji o ovoj temi pred nekoliko stotina ljudi. Bilo je tu i nositelja društvenog života. Nakon vaza, neki od njih su me izvjestili da su voljni pomoći da spomenuti portal (genocid.org), koji je pred gašenjem zbog finansijskih razloga, preživi i nastavi s radom. Budući da osobno ne poznajem ljude koji vode spomenuti portal, ovom prilikom ih pozivam da mi se jave putem društvenih mreža.
Hvala Bogu, svijesti još uvijek ima, samo je treba uvezati.
Rate this item
(1 Vote)
Džemat Bosna

Džemat Bosna dio je Islamske zajednice Bošnjaka u Austriji(IZBA). Osnovan je u junu 2005. godine, a danas broji oko 400 članova. Prvi imam u džematu bio je Ibrahim-ef. Jakubović, a od Jula 2014. godine dužnost imama obavlja Mersad ef. Muratović. Džemat je smješten u 16. bečkoj općini (Bezirk) u ulici Hippgasse 32/1.

Website: www.ikre.at

Džemat Bosna dio je Islamske zajednice Bošnjaka u Austriji(IZBA). Osnovan je u junu 2005. godine, a danas broji oko 400 članova. Prvi imam u džematu bio je Ibrahim-ef. Jakubović, a od Jula 2014. godine dužnost imama obavlja Mersad ef. Muratović. Džemat je smješten u 16. bečkoj općini (Bezirk) u ulici Hippgasse 32/1.