Najnovije vijesti

Items filtered by date: January 2015

Šta da radimo kada vrijeđaju Božijeg Poslanika? Ili kada vrijeđaju Svemogućeg Stvoritelja, ili Islam, ili muslimane? Da li počinitelje da pobijemo ili da zemlju demonstracijama uzdrmamo?

Odgovoriću na ovo pitanje, no prvo ću ispričati jednu kratku priču. Naime, jedna britanska izdavačka kuća objavila je 1988. godine roman pod naslovom “Satanski stihovi” čiji je autor bio pisac indijskog porijekla Selman Rušdi. Prije ovog romana Rušdi je objavio tri romana. Prvi od njih nije privukao gotovo nikakvu pažnju, odnosno, interes javnosti. Drugi i treći roman su imali određenog odjeka kod javnosti i za njih je dobio neke nagrade. I pored ovih objavljenih romana ostao je nepoznat široj javnosti tog vremena. Bio je poznat samo u određenim malim krugovima u svijetu izdavaštva i književnosti.

Četvrti roman “Satanski stihovi” obilovao je ozbiljnim uvredama Islama i Božijeg Poslanika s.a.v.s. Taj roman ubrzo je izazvao bijes i srdžbu nekih muslimana koji su bili u prilici da dođu do njega. Ubrzo su počeli javno kritikovati ovaj roman i pokrenuli su halabuku koja je izazvala talas bijesa u islamskom svijetu. Krenule su žestoke demonstracije u desetinama zemalja. Epilog ovih demonstracija bio je izdavanje poznate fetve od strane ajatolaha Homeinija, kojom je odobrio da se Selman Rušdi može ubiti. Uslijedilo je nekoliko neuspješnih pokušaja atentata na Rušdija i prevodioce romana na druge jezike.

Rezultat pomenutih demonstracija i pokušaja atentata na Rušdija je da je roman “Satanski stihovi”, za kojeg se očekivalo da će biti prodat u nekoliko hiljada primjeraka, prodat u desetinama miliona primjeraka. Uz to, roman koji bi ostao zarobljen u engleskom jeziku na kojem je napisan preveden je na desetine jezika, a njegov autor koji je bio više nepoznat nego poznat i koga su poznavali samo ljudi tog zanata postao je svjetski borac za slobodu kojeg su zavoljele i čija su pisanja pratile desetine miliona diljem svijeta.

Naša kratkovidost i nepromišljenost učinila je veliku uslugu jednom od neprijatelja Svemogućeg Stvoritelja (Allaha). Takvu uslugu on nije mogao dobiti da je potrošio milione novca. Da glupost bude još veća muslimani su pokupovali hiljade primjeraka ove knjige i spalili ih na javnim mjestima. Svojim imetkom su na taj način dali doprinos u ratu protiv Allaha i Njegova Poslanika jer su izdavač i autor zaradili ogromna sredstva od prodaje primjeraka knjige koji su potom spaljeni. Ovakav nepromišljen čin nije donio nikakvu korist muslimanima, jer je izdavač za svaku knjigu koju su demonstranti spalili štampao stotinu novih primjeraka.

* * *

Muslimani su 2005. godine ponovo počinili glupost nakon što je jedna danska novina objavila karikature na kojima je prikazan naš plemeniti Poslanik, neka je na njega Allahova milost i mir. Muslimani Danske mogli su da ne obrate pažnju na njih. Te slike bi istog dana umrle, posebno stoga što se radilo o novinama koje nisu bile poznate van granica ove male zemlje i u tom slučaju slike ne bi imale velikog uticaja. Međutim, oni su uradili suprotno.

Veliku halubuku su podigli, na demonstracije pozivali i uzdigli medije diljem svijeta. Bijes je zahvatio islamski svijet i krenule su posvuda demonstracije u kojima se izvana skandiralo protiv zločinačkih novina, a u stvari pružana je reklama navedenim novinama o kojoj njeni vlasnici nisu mogli sanjati ni u najluđim snovima. Za samo nekoliko sedmica njihove novine su od nepoznatih lokalnih novina postale poznate svjetske novine. Umjesto da neprimjerene karikature budu pokopane tamo gdje su nastale i da sa njima bude upoznat mali broj svijeta, taj ogromni islamski bijes doprinio je da one budu objavljene diljem svijeta. Tokom naredna četiri mjeseca te slike su ponovo objavile novine u Norveškoj, Holandiji, Francuskoj, Njemačkoj, Italiji, Španiji, Belgiji, Poljskoj, Novom Zelandu i Sjedinjenim Američkim Državama, a prikazala ih je i televizijska stanica BBC, preplavile su internet i vidjele su ih stotine miliona ljudi.

Ista tragedija se ponovila sa posljednjim događajima oko ljevičarski orijentisanog pariškog časopisa, inače omraženog zbog svoje mrzilačke politike koje nisu bili pošteđeni ni političari, vjerski dostojanstvenici, pa čak niti papa u Vatikanu.

Nakon što broj primjeraka u kojem se štampa ovaj časopis nije prelazio više od šezdeset hiljada u zemlji u kojoj postoje desetine miliona čitalaca, najednom postaje jedan od najpoznatijih časopisa na svijetu!

Umjesto zaustavljanja vrijeđanja Poslanika s.a.v.s., oružani napad je višestruko povećao broj uvreda.. Sam časopis je krenuo da se sveti i odlučio je ponovo štampati ružne karikature u novom broju, objavivši da će taj broj biti štampan u milion primjeraka. Nakon nekoliko dana je objavljeno kako je donesena odluka da usljed velike potražnje broj štampanih primjeraka bude povećan na tri miliona, da bi na kraju časopis izašao u pet miliona primjeraka. Naše vrijeđanje Poslanika s.a.v.s. nije se zaustavilo kod toga da smo broj onih koji će vidjeti uvredljive karikature Poslanika s.a.v.s u Francuskoj povećali sa šezdeset hiljada na pet miliona, nego je došlo do solidarisanja desetina novina i časopisa u Evropi sa Charlie Hebdo-om i do ponovnog objavljivanja njihovih karikatura, tako da su te karikature objavljene u desetinama miliona primjeraka izvan Francuske.

Jeste li vidjeli kako muslimani svojim neznanjem i brzopletošću vrijeđaju Časnog Poslanika, umjesto da mu poštovanje iskažu i zaštite ga od pokvarenih ništarija i agresivnih siledžija? Koliko samo štete nerazumni nanose Islamu i Poslaniku Islama s.a.v.s.!

* * *

Šta su to muslimani postigli slijedeći ovakav način uzvraćanja na tri spomenute uvrede? Protiv sebe su podigli dvije ogromne sile s kojima se ne mogu boriti. Na taj način su izgubili bitku a obim štete uvećali za više hiljada puta.

Šta da radimo kada vrijeđaju Božijeg Poslanika? (2. dio)

Šta su to muslimani postigli slijedeći ovakav način uzvraćanja na tri spomenute uvrede (načini izneseni u prvom dijelu ovog članka)? Protiv sebe su podigli dvije ogromne sile s kojima se ne mogu boriti, od kojih prvu čine međunarodni mediji.

Tačno je da su mediji nepravedni prema islamu i muslimanima, ali to je opšta konstatacija koja ima veoma mnogo izuzetaka, jer svjetski informativni sistem je ogroman. Pored mnogih koji osporavaju islam i muslimane postoje, također, mnogi prijatelji i neutralne osobe, pa zašto da ih onda pretvaramo u neprijatelje? Oni se skupa solidarišu kada opasnost prijeti njihovom svijetu i ugrožava jedan od najvažnijih temelja na kojima počiva njihovo zanimanje: slobodu mišljenja i izražavanja.

Dan nakon oružanog napada na časopis Charlie Hebdo organizacija Dopisnici bez granica uputila je poziv međunarodnim sredstvima informisanja u kojem traži da iznova objave karikature, kako su ga nazvali “ožalošćenog časopisa”. U pozivu stoji: “Sloboda informisanja ne može uzmaći pred divljaštvom, niti se može predati pred ucjenom”. Ubrzo se stanje bijesa raširilo u stotinama novina diljem svijeta. Mnoge su se pojavile sa crnim prugama, dok je većina glavnih naslova upozoravala na opasnost koja prijeti najvažnijoj vrijednosti zapadne civilizacije, a to je sloboda. U toj kampanji učešće su uzele najveće i najvažnije svjetske novine. Tako su glavni naslovi u Daily Telegraph-u, Times-u i engleskim novinama The Guardian-u bile: Rat protiv slobode, Napad na slobodu, Rat protiv demokratije.

Boj je započeo sa beznačajnim časopisom, a završio se sa ogromnim informativnim čudovištem.

* * *

Druga ogromna sila koju protiv sebe dižemo kada ovako reagujemo je jedan od najjačih instinkata u čovjeku koji je svojstven svim ljudima i koga psiholozi smatraju jednim od najvažnijih specifičnosti ljudskog bića, a to je instinkt znatiželje. On predstavlja snagu koja je oduvijek pokretala čovjeka u pravcu otkrivanja svijeta i kreiranja sredstava za život. To je snaga na putu čijeg zadovoljenja čovjek ulaže trud i imovinu.

Dokazano je da bilo koji pokušaj zabrane širenja spoznajne materije (članci, pjesme, knjige, slike, filmovi i dr.), ili pokušaj da se silom zabrani njihovo pojavljivanje i širenje, dovodi do potpuno suprotne realnosti i do toga da se ona višestruko brže širi zbog želje ljudi da se s njom upoznaju. Radoznalost raste sa zabranom i cenzurom.

Najvažnije što pomaže širenju spoznajne materije je kulturno otvaranje na globalnom nivou, putem sredstava društvene komunikacije i interneta. Ova pojava je prije dvanaest godina znanstveno obrađena i u svijetu komunikacija je poznata po nazivu Streisand effect. Dozvolite mi da o njemu ponešto kažem jer će njegovo razumijevanje pomoći misionarima, učenjacima, odgajateljima i misliocima da bolje shvate jedno od najintrigantnijih pitanja u pedagoškoj baštini i u savremenoj islamskoj misli, a to je pitanje postavljanja u ulogu tutora nad masama i ograničavanja šta mogu ili ne mogu čitati i sa čim se mogu ili ne mogu upoznati.

Kako bih priču skratio ostaviću po strani razloge zbog čega spomenuti efekat ima ovakav naziv i preći ću na upoznavanje sa posljedicama koje on ima. Kada bilo koja cenzura, bez obzira da li je državna, vjerska, trgovinska ili bilo koja druga, pokuša na silu zabraniti „spoznajnu ili informativnu materiju“ (pod silom ovdje se podrazumijeva sila zakona kao osnova, a onda i sve druge sile koje slijede, među koje spada i pritisak javnog mnijenja) rezultat će, u najviše slučajeva, biti suprotan. Zabranom te materije daje joj se velika pokretačka snaga koja pomaže da bude propagirana i da se širi, ponekada i više hiljada puta od njene početne snage.

Ovo je opis pojave, a njen razlog je „instinkt znatiželje“ koji motiviše ljude da se pitaju: Zašto je ovaj članak zabranjen? Zašto je ova knjiga zabranjena? Zašto je ovaj film zabranjen? Jedini odgovor je znatiželja da se dođe do zabranjene materije. Ta znatiželja se širi onoliko kolika je znatiželja ljudi, a zna se da je znatiželja ljudi neograničena. Stoga širenje zabranjene materije postaje neograničeno.

Kada akademski obrazovani ljudi diskutuju o ovoj pojavi navode za nju mnoge primjere poput Wikileaks-a kojeg je američka vlada pokušala spriječiti da ne objavljuje tajne dokumente Ministarstva vanjskih poslova krajem 2010. godine. Američka vlada je pokušala progoniti one koji su Wikileaks-u pružali podršku, ali je tim činom dovela do toga da su dotični dokumenti više puta objavljivani putem hiljada elektronskih stranica diljem svijeta tako da su sa njima upoznate desetine miliona ljudi. Međutim, koliko god primjeri koje navode bili indikativni ne postoje bolji primjeri potvrde ispravnosti ove teorije od primjera koje sam naveo u prvom dijelu ovog članka: romana Salmana Rušdija, karikatura danskih novina Jyllands-Posten i francuskog časopisa Charlie Hebdo.

* * *

Neko će kazati: Zar da šutimo pred svakim vrijeđanjem našeg Poslanika i naše vjere koje se pojavi u bilo kojim novinama ili časopisu na svijetu? Kažemo: Ne uvijek! Treba da procijenimo svaki slučaj. Kada se radi o nekom ograničenom vrijeđanju ne samo da ne treba, nego je nedopustivo da mi našim djelovanjem doprinosimo razglašavanju i širenju tog vrijeđanja. Kada se radi o ozbiljnom vrijeđanju dužni smo mu se suprotstaviti i da ga pokušamo zaustaviti na način kojeg ću iznijeti u trećem dijelu ovog članka koji će, ako Bog da, biti objavljen sutra.

Ipak, koja je to tačka koja dijeli prešućivanje i osudu? To je granica koju određuje zakon „granične koristi“. To je poznati zakon u ekonomiji, ali se može koristiti gotovo u svim aspektima života. Uzmite za primjer hranu koju jedemo. Koliko jedemo? Količina koju razumni ljudi jedu ograničena je ovim zakonom. Ti počinješ jesti da bi utolio glad i prvi zalogaj je na najvećem stepenu po važnosti. Zatim su sa svakim novim zalogajem ti stepeni sve niži po važnosti. Kako nastavljaš jesti približavaš se tački dovoljnosti i dolaziš do „tačke poravnanja“, tj. do tačke kada krivulja ide ka prezasićenosti i nanošenju štete. Od te tačke, što više jedeš, šteta postaje veća sve do nanošenja maksimalne štete.

Naša stara ulema nije znala za ovu zakonitost, ali su oni svojim zdravim razumom shvatili da naređivanje dobra i odvraćanje od zla može ponekad dovesti do rezultata suprotnih onima koji se očekuju, tj. može da dovede do slabljenja dobra i jačanja zla. U tom slučaju, šta je pozivanje na dobro i odvraćanje od zla? Oni su formulisali jedno od najvažnijih pravila a to je pravilo o „presabiranju“ koje kaže da je osuđivati ono što je pokuđeno obaveza, ako to neće dovesti do još većeg zla, a ako će dovesti onda je obaveza ne osuđivati to što je pokuđeno. Oni su ovaj mudri zaključak izveli iz veličanstvenog principa Usuli-fikha po kome „sprečavanje zla ima prednost nad pridobijanjem koristi“. U tom smislu šejhu-l-islam Ibn Tejmije kaže: „Nije dozvoljeno uklanjati neko manje zlo ako ćemo na taj način proizvesti veće zlo, niti otklanjati manju štetu ako ćemo na taj način napraviti veću štetu“.

* * *

Kada gore kazano primijenimo na incidente vrijeđanja Poslanika s.a.v.s. u zapadnim medijima (ili vrijeđanje islama) shvatit ćemo da je neobraćanje pažnje na brojčano malo novinsko izdanje koje nema uticaja na širi prostor mnogo važnije od osuđivanja i razglašavanja. Ako je izdanje brojnije i više rašireno među masama onda se interes za suprotstavljanje i osudu takvog izdanja povećava sve dok ne dođemo do tačke kada su korist i šteta od reagovanja izjednačene. Dalje, ako je tiraž nekog izdanja značajno velik i ima veći broj čitalaca onda šutnja i nereagovanje donose više štete nego osuda. U tom slučaju treba početi pravilno djelovati kako bi se vrijeđanje zaustavilo.

Tema koju ćemo, ako Bog da, obraditi u trećem i zadnjem dijelu ovog našeg članka je „pravilno djelovanje“ koje će umanjiti štetu, a neće dovesti do njenog povećanja.

Nastaviće se…

S arapskog preveo: A. Halilović

(www.cdv.ba)

Published in Hadisi

Šta da radimo kada vrijeđaju Božijeg Poslanika? Ili kada vrijeđaju Svemogućeg Stvoritelja, ili Islam, ili muslimane? Da li počinitelje da pobijemo ili da zemlju demonstracijama uzdrmamo?

Odgovoriću na ovo pitanje, no prvo ću ispričati jednu kratku priču. Naime, jedna britanska izdavačka kuća objavila je 1988. godine roman pod naslovom “Satanski stihovi” čiji je autor bio pisac indijskog porijekla Selman Rušdi. Prije ovog romana Rušdi je objavio tri romana. Prvi od njih nije privukao gotovo nikakvu pažnju, odnosno, interes javnosti. Drugi i treći roman su imali određenog odjeka kod javnosti i za njih je dobio neke nagrade. I pored ovih objavljenih romana ostao je nepoznat široj javnosti tog vremena. Bio je poznat samo u određenim malim krugovima u svijetu izdavaštva i književnosti.

Četvrti roman “Satanski stihovi” obilovao je ozbiljnim uvredama Islama i Božijeg Poslanika s.a.v.s. Taj roman ubrzo je izazvao bijes i srdžbu nekih muslimana koji su bili u prilici da dođu do njega. Ubrzo su počeli javno kritikovati ovaj roman i pokrenuli su halabuku koja je izazvala talas bijesa u islamskom svijetu. Krenule su žestoke demonstracije u desetinama zemalja. Epilog ovih demonstracija bio je izdavanje poznate fetve od strane ajatolaha Homeinija, kojom je odobrio da se Selman Rušdi može ubiti. Uslijedilo je nekoliko neuspješnih pokušaja atentata na Rušdija i prevodioce romana na druge jezike.

Rezultat pomenutih demonstracija i pokušaja atentata na Rušdija je da je roman “Satanski stihovi”, za kojeg se očekivalo da će biti prodat u nekoliko hiljada primjeraka, prodat u desetinama miliona primjeraka. Uz to, roman koji bi ostao zarobljen u engleskom jeziku na kojem je napisan preveden je na desetine jezika, a njegov autor koji je bio više nepoznat nego poznat i koga su poznavali samo ljudi tog zanata postao je svjetski borac za slobodu kojeg su zavoljele i čija su pisanja pratile desetine miliona diljem svijeta.

Naša kratkovidost i nepromišljenost učinila je veliku uslugu jednom od neprijatelja Svemogućeg Stvoritelja (Allaha). Takvu uslugu on nije mogao dobiti da je potrošio milione novca. Da glupost bude još veća muslimani su pokupovali hiljade primjeraka ove knjige i spalili ih na javnim mjestima. Svojim imetkom su na taj način dali doprinos u ratu protiv Allaha i Njegova Poslanika jer su izdavač i autor zaradili ogromna sredstva od prodaje primjeraka knjige koji su potom spaljeni. Ovakav nepromišljen čin nije donio nikakvu korist muslimanima, jer je izdavač za svaku knjigu koju su demonstranti spalili štampao stotinu novih primjeraka.

* * *

Muslimani su 2005. godine ponovo počinili glupost nakon što je jedna danska novina objavila karikature na kojima je prikazan naš plemeniti Poslanik, neka je na njega Allahova milost i mir. Muslimani Danske mogli su da ne obrate pažnju na njih. Te slike bi istog dana umrle, posebno stoga što se radilo o novinama koje nisu bile poznate van granica ove male zemlje i u tom slučaju slike ne bi imale velikog uticaja. Međutim, oni su uradili suprotno.

Veliku halubuku su podigli, na demonstracije pozivali i uzdigli medije diljem svijeta. Bijes je zahvatio islamski svijet i krenule su posvuda demonstracije u kojima se izvana skandiralo protiv zločinačkih novina, a u stvari pružana je reklama navedenim novinama o kojoj njeni vlasnici nisu mogli sanjati ni u najluđim snovima. Za samo nekoliko sedmica njihove novine su od nepoznatih lokalnih novina postale poznate svjetske novine. Umjesto da neprimjerene karikature budu pokopane tamo gdje su nastale i da sa njima bude upoznat mali broj svijeta, taj ogromni islamski bijes doprinio je da one budu objavljene diljem svijeta. Tokom naredna četiri mjeseca te slike su ponovo objavile novine u Norveškoj, Holandiji, Francuskoj, Njemačkoj, Italiji, Španiji, Belgiji, Poljskoj, Novom Zelandu i Sjedinjenim Američkim Državama, a prikazala ih je i televizijska stanica BBC, preplavile su internet i vidjele su ih stotine miliona ljudi.

Ista tragedija se ponovila sa posljednjim događajima oko ljevičarski orijentisanog pariškog časopisa, inače omraženog zbog svoje mrzilačke politike koje nisu bili pošteđeni ni političari, vjerski dostojanstvenici, pa čak niti papa u Vatikanu.

Nakon što broj primjeraka u kojem se štampa ovaj časopis nije prelazio više od šezdeset hiljada u zemlji u kojoj postoje desetine miliona čitalaca, najednom postaje jedan od najpoznatijih časopisa na svijetu!

Umjesto zaustavljanja vrijeđanja Poslanika s.a.v.s., oružani napad je višestruko povećao broj uvreda.. Sam časopis je krenuo da se sveti i odlučio je ponovo štampati ružne karikature u novom broju, objavivši da će taj broj biti štampan u milion primjeraka. Nakon nekoliko dana je objavljeno kako je donesena odluka da usljed velike potražnje broj štampanih primjeraka bude povećan na tri miliona, da bi na kraju časopis izašao u pet miliona primjeraka. Naše vrijeđanje Poslanika s.a.v.s. nije se zaustavilo kod toga da smo broj onih koji će vidjeti uvredljive karikature Poslanika s.a.v.s u Francuskoj povećali sa šezdeset hiljada na pet miliona, nego je došlo do solidarisanja desetina novina i časopisa u Evropi sa Charlie Hebdo-om i do ponovnog objavljivanja njihovih karikatura, tako da su te karikature objavljene u desetinama miliona primjeraka izvan Francuske.

Jeste li vidjeli kako muslimani svojim neznanjem i brzopletošću vrijeđaju Časnog Poslanika, umjesto da mu poštovanje iskažu i zaštite ga od pokvarenih ništarija i agresivnih siledžija? Koliko samo štete nerazumni nanose Islamu i Poslaniku Islama s.a.v.s.!

* * *

Šta su to muslimani postigli slijedeći ovakav način uzvraćanja na tri spomenute uvrede? Protiv sebe su podigli dvije ogromne sile s kojima se ne mogu boriti. Na taj način su izgubili bitku a obim štete uvećali za više hiljada puta.

Šta da radimo kada vrijeđaju Božijeg Poslanika? (2. dio)

Šta su to muslimani postigli slijedeći ovakav način uzvraćanja na tri spomenute uvrede (načini izneseni u prvom dijelu ovog članka)? Protiv sebe su podigli dvije ogromne sile s kojima se ne mogu boriti, od kojih prvu čine međunarodni mediji.

Tačno je da su mediji nepravedni prema islamu i muslimanima, ali to je opšta konstatacija koja ima veoma mnogo izuzetaka, jer svjetski informativni sistem je ogroman. Pored mnogih koji osporavaju islam i muslimane postoje, također, mnogi prijatelji i neutralne osobe, pa zašto da ih onda pretvaramo u neprijatelje? Oni se skupa solidarišu kada opasnost prijeti njihovom svijetu i ugrožava jedan od najvažnijih temelja na kojima počiva njihovo zanimanje: slobodu mišljenja i izražavanja.

Dan nakon oružanog napada na časopis Charlie Hebdo organizacija Dopisnici bez granica uputila je poziv međunarodnim sredstvima informisanja u kojem traži da iznova objave karikature, kako su ga nazvali “ožalošćenog časopisa”. U pozivu stoji: “Sloboda informisanja ne može uzmaći pred divljaštvom, niti se može predati pred ucjenom”. Ubrzo se stanje bijesa raširilo u stotinama novina diljem svijeta. Mnoge su se pojavile sa crnim prugama, dok je većina glavnih naslova upozoravala na opasnost koja prijeti najvažnijoj vrijednosti zapadne civilizacije, a to je sloboda. U toj kampanji učešće su uzele najveće i najvažnije svjetske novine. Tako su glavni naslovi u Daily Telegraph-u, Times-u i engleskim novinama The Guardian-u bile: Rat protiv slobode, Napad na slobodu, Rat protiv demokratije.

Boj je započeo sa beznačajnim časopisom, a završio se sa ogromnim informativnim čudovištem.

* * *

Druga ogromna sila koju protiv sebe dižemo kada ovako reagujemo je jedan od najjačih instinkata u čovjeku koji je svojstven svim ljudima i koga psiholozi smatraju jednim od najvažnijih specifičnosti ljudskog bića, a to je instinkt znatiželje. On predstavlja snagu koja je oduvijek pokretala čovjeka u pravcu otkrivanja svijeta i kreiranja sredstava za život. To je snaga na putu čijeg zadovoljenja čovjek ulaže trud i imovinu.

Dokazano je da bilo koji pokušaj zabrane širenja spoznajne materije (članci, pjesme, knjige, slike, filmovi i dr.), ili pokušaj da se silom zabrani njihovo pojavljivanje i širenje, dovodi do potpuno suprotne realnosti i do toga da se ona višestruko brže širi zbog želje ljudi da se s njom upoznaju. Radoznalost raste sa zabranom i cenzurom.

Najvažnije što pomaže širenju spoznajne materije je kulturno otvaranje na globalnom nivou, putem sredstava društvene komunikacije i interneta. Ova pojava je prije dvanaest godina znanstveno obrađena i u svijetu komunikacija je poznata po nazivu Streisand effect. Dozvolite mi da o njemu ponešto kažem jer će njegovo razumijevanje pomoći misionarima, učenjacima, odgajateljima i misliocima da bolje shvate jedno od najintrigantnijih pitanja u pedagoškoj baštini i u savremenoj islamskoj misli, a to je pitanje postavljanja u ulogu tutora nad masama i ograničavanja šta mogu ili ne mogu čitati i sa čim se mogu ili ne mogu upoznati.

Kako bih priču skratio ostaviću po strani razloge zbog čega spomenuti efekat ima ovakav naziv i preći ću na upoznavanje sa posljedicama koje on ima. Kada bilo koja cenzura, bez obzira da li je državna, vjerska, trgovinska ili bilo koja druga, pokuša na silu zabraniti „spoznajnu ili informativnu materiju“ (pod silom ovdje se podrazumijeva sila zakona kao osnova, a onda i sve druge sile koje slijede, među koje spada i pritisak javnog mnijenja) rezultat će, u najviše slučajeva, biti suprotan. Zabranom te materije daje joj se velika pokretačka snaga koja pomaže da bude propagirana i da se širi, ponekada i više hiljada puta od njene početne snage.

Ovo je opis pojave, a njen razlog je „instinkt znatiželje“ koji motiviše ljude da se pitaju: Zašto je ovaj članak zabranjen? Zašto je ova knjiga zabranjena? Zašto je ovaj film zabranjen? Jedini odgovor je znatiželja da se dođe do zabranjene materije. Ta znatiželja se širi onoliko kolika je znatiželja ljudi, a zna se da je znatiželja ljudi neograničena. Stoga širenje zabranjene materije postaje neograničeno.

Kada akademski obrazovani ljudi diskutuju o ovoj pojavi navode za nju mnoge primjere poput Wikileaks-a kojeg je američka vlada pokušala spriječiti da ne objavljuje tajne dokumente Ministarstva vanjskih poslova krajem 2010. godine. Američka vlada je pokušala progoniti one koji su Wikileaks-u pružali podršku, ali je tim činom dovela do toga da su dotični dokumenti više puta objavljivani putem hiljada elektronskih stranica diljem svijeta tako da su sa njima upoznate desetine miliona ljudi. Međutim, koliko god primjeri koje navode bili indikativni ne postoje bolji primjeri potvrde ispravnosti ove teorije od primjera koje sam naveo u prvom dijelu ovog članka: romana Salmana Rušdija, karikatura danskih novina Jyllands-Posten i francuskog časopisa Charlie Hebdo.

* * *

Neko će kazati: Zar da šutimo pred svakim vrijeđanjem našeg Poslanika i naše vjere koje se pojavi u bilo kojim novinama ili časopisu na svijetu? Kažemo: Ne uvijek! Treba da procijenimo svaki slučaj. Kada se radi o nekom ograničenom vrijeđanju ne samo da ne treba, nego je nedopustivo da mi našim djelovanjem doprinosimo razglašavanju i širenju tog vrijeđanja. Kada se radi o ozbiljnom vrijeđanju dužni smo mu se suprotstaviti i da ga pokušamo zaustaviti na način kojeg ću iznijeti u trećem dijelu ovog članka koji će, ako Bog da, biti objavljen sutra.

Ipak, koja je to tačka koja dijeli prešućivanje i osudu? To je granica koju određuje zakon „granične koristi“. To je poznati zakon u ekonomiji, ali se može koristiti gotovo u svim aspektima života. Uzmite za primjer hranu koju jedemo. Koliko jedemo? Količina koju razumni ljudi jedu ograničena je ovim zakonom. Ti počinješ jesti da bi utolio glad i prvi zalogaj je na najvećem stepenu po važnosti. Zatim su sa svakim novim zalogajem ti stepeni sve niži po važnosti. Kako nastavljaš jesti približavaš se tački dovoljnosti i dolaziš do „tačke poravnanja“, tj. do tačke kada krivulja ide ka prezasićenosti i nanošenju štete. Od te tačke, što više jedeš, šteta postaje veća sve do nanošenja maksimalne štete.

Naša stara ulema nije znala za ovu zakonitost, ali su oni svojim zdravim razumom shvatili da naređivanje dobra i odvraćanje od zla može ponekad dovesti do rezultata suprotnih onima koji se očekuju, tj. može da dovede do slabljenja dobra i jačanja zla. U tom slučaju, šta je pozivanje na dobro i odvraćanje od zla? Oni su formulisali jedno od najvažnijih pravila a to je pravilo o „presabiranju“ koje kaže da je osuđivati ono što je pokuđeno obaveza, ako to neće dovesti do još većeg zla, a ako će dovesti onda je obaveza ne osuđivati to što je pokuđeno. Oni su ovaj mudri zaključak izveli iz veličanstvenog principa Usuli-fikha po kome „sprečavanje zla ima prednost nad pridobijanjem koristi“. U tom smislu šejhu-l-islam Ibn Tejmije kaže: „Nije dozvoljeno uklanjati neko manje zlo ako ćemo na taj način proizvesti veće zlo, niti otklanjati manju štetu ako ćemo na taj način napraviti veću štetu“.

* * *

Kada gore kazano primijenimo na incidente vrijeđanja Poslanika s.a.v.s. u zapadnim medijima (ili vrijeđanje islama) shvatit ćemo da je neobraćanje pažnje na brojčano malo novinsko izdanje koje nema uticaja na širi prostor mnogo važnije od osuđivanja i razglašavanja. Ako je izdanje brojnije i više rašireno među masama onda se interes za suprotstavljanje i osudu takvog izdanja povećava sve dok ne dođemo do tačke kada su korist i šteta od reagovanja izjednačene. Dalje, ako je tiraž nekog izdanja značajno velik i ima veći broj čitalaca onda šutnja i nereagovanje donose više štete nego osuda. U tom slučaju treba početi pravilno djelovati kako bi se vrijeđanje zaustavilo.

Tema koju ćemo, ako Bog da, obraditi u trećem i zadnjem dijelu ovog našeg članka je „pravilno djelovanje“ koje će umanjiti štetu, a neće dovesti do njenog povećanja.

Nastaviće se…

S arapskog preveo: A. Halilović

(www.cdv.ba)

Published in Hadisi

Parlament u Luksemburgu je dao zeleno svjetlo za promjenu Ustava a ujedno i za potpisivanje nove konvencije sa vjerskim zajednicama. Konvencija je naročito značajna za muslimane Luksemburga.

Po prvi put u historiji Luksemburga u kontekstu potpisivanju ovakve vrste sporazuma učestvuje i muslimanska zajednica. Naime, predstavničko tijelo muslimana-Šura, svojim dugogodišnjim zalaganjem i predanim radom uspjela je izdejstvovati da se napokon i islam, vjera koja se nalazi na drugom mjestu u Velikom vojvodstvu po broju svojih sljedbenika, prizna od strane državnih institucija.

"Mi smo jedina zajednica u svijetu koja je odlučila da ide putem peticije, da izbori taj status Islamu u Luksemburgu. To je trajalo desetak godina, peticija je predana u parlament, formirana je komisija u parlamentu, nakon toga išla u pozitivnom pravcu, oni su tražili od nas da muslimani imaju predstavnika, krovnu organizaciju koja će biti zadužena da razgovara sa državom. Formirana je šura, tijelo svih asocijacija koji predstavljaju muslimane prema državi", kazao je za Radio BIR Halil ef. Ahmetspahić, imam u Islamskom kulturnom centru u Luksemburgu.

Informacija je tek objavljena, i za nju mnogi muslimani još i ne znaju. Ono što slijedi jeste procedura potpisivanja konvencije.

Usvojena konvencija donosi nemali broj povoljnosti za muslimane Luksemburga. Tekst konvencije predviđa da se iz državnog budžeta na godišnjem nivou izdvaja 450.000 € za potrebe funkcioniranja džemata okupljenih u Šuri.

"Ta naša ideja već traje desetak godina. Ovo priznanje dolazi kao lijepa informacija iz Evrope u ovom nevremenu, dešavanjima, hajke na muslimane, osvježila muslimane luksemburga, dala im snage, kuraža, da nastave tim putem", kaže ef. Ahmetspahić.

Novi zakon pruža mogućnost muslimanskoj zajednici tj. Šuri osnivanje institucije vakufa koji će funkcionisati po principu fondacije, čiji značaj možda i prevazilazi samu novčanu pomoć. Na pomenuti način muslimani Luksemburga koji žele uvakufiti nekretninu ili darovati novčani prilog za potrebe muslimanske zajednice, biće oslobođani poreza srazmjerno vrijednosti njihove donacije.

(www.bir.ba)

Published in Dijaspora

PITANJA I ODGOVORI IZ ŽIVOTA ALLAHOVOG POSLANIKA S.A.W.S.

Kako su se zvali roditelji Allahovog Poslanika, s.a.v.s. ?

Otac mu se zvao Abdullah, majka Amina.

Koliko je Allahov Poslanik, a.s.,imao godina kada mu je otac preselio na Ahiret i gdje je preselio?

Allahov Poslanik, a.s., je bio u utrobi svoje majke Amine, koja je bila u drugom mjesecu trudnoće, kada mu je otac preselio. Otac mu je preselio u Medini, gradu Allahovog Poslanika, a.s.

Koje godine je rođen Allahov Poslanik, s.a.v.s?                                                                          

Allahov Poslanik, a.s., je rođen 570. godine po Isau, a.s.

Kako se zove godina u kojoj je rođen Allahov Poslanik, s. a.v.s?                                               

  Godina u kojoj je rođen Allahov Poslanik, a.s., se zove "slonova godina”.

Koju čudnu stvar je vidjela  Amina u snu prije rođenja Allahovog Poslanika, s.a.v.s?    

Vidjela je svjetlost koja izlazi iz nje i koja obasjava dvorce Šama. 

Ko je Allahovom Poslaniku, a.s., nadjeo ime Muhammed.?

To ime mu je nadjeo njegov djed Abdul-Muttalib.
 

Koje bila dojilja Allahovog Poslanika?

Dojilja Allahovog Poslanika, a.s., bila je Halima.

Koliko je godina proveo Muhammed a.s. kod Halime ?                                         

 Allahov Poslanik, a.s., je proveo 5 godina kod Halime.

Koji čudni događaji su se desili Allahovom Poslaniku, a.s., dok je bio kod Halime?  

 Otvaranje prsa i izbacivanje šejtanskog dijela iz srca Allahovog Poslanika, a.s. Ovo je, Allahovim emrom, učinio melek Džibril.

Koliko je Allahov Poslanik, a.s., imao godina kada mu je preselila majka Amina i gdje je preselila?                                                                                                                                                      

Allahov Poslanik, a.s., je imao 6 godina, a majka mu je preselila u naselju  između Mekke i Medine.

Ko se brinuo o Allahovom Poslaniku, a.s., nakon smrti njegove majke Amine?                         

O Allahovom Poslaniku, a.s., se, nakon smrti majke Amine, brinuo njegov djed Abdul-Muttalib.

Koliko je Allahov Poslanik, a.s., imao godina kada mu je preselio djed Abdul-Muttalib ?

Allahov Poslanik, a.s., je tada imao 8 godina.

Ko se brinuo o Allahovom Poslaniku, a.s., nakon smrti njegovog djeda?                          

Nakon djedove smrti brigu o Allahovom Poslaniku, a.s., preuzeo je njegov amidža Ebu Talib.

Koji je posao radio Allahov Poslanik, a.s., u djetinjstvu, kao i svi ostali Allahovi poslanici?

Allahov Poslanik, a.s., je u djetinjstvu bio pastir.

Koliko je Allahov Poslanik, a.s., imao godina kada je prvi put otišao na put radi trgovine i gdje je to bilo?                                Allahov Poslanik, a.s., je tada imao 12 godina. To je bilo putovanje u Busru, u Šamu.

Ko je bio svećenik kojeg je Allahov Poslanik, a.s., sreo na tom putovanju i tom prilikom ga obavijestio o poslanstvu koje će mu biti povjereno?                                                                              

Bio je to kršćanski svećenik po imenu Behira.

 Koji znak poslanstva je Behira prepoznao kod. Allahova Poslanika?

Behira je prepoznao pečat (biljeg) koji se nalazio između plećki Allahovog Poslanika, a.s.

Kako su prozvali Allahovog Poslanika, a.s., u Mekki?                                                               

Prozvali su ga nadimcima Iskreni i Povjerljivi (Sadikul-Emin).

Zašto je Hatidža, r.a., izabrala  Allahovog Poslanika, a.s., da trguje njenom robom u Šamu?                                                                                                                                                                  

Izabrala ga je zbog njegove iskrenosti, velike povjerljivosti i plemenitog ahlaka.  

Koliko je Allahov Poslanik, a.s., imao godina kada se oženio Hatidžom, r.a., a koliko ona?

Kada se Allahov Poslanik, a.s., oženio Hatidžom, r.a., imao je 25, a ona 40 godina.

Koliko je Allahov Poslanik,' a.s., imao djece s Hatidžom, r.a., i kako su se ona zvala?

Allahov Poslanik, a.s., je s Hatidžom, r.a., imao šestero djece, i to: Abdullaha, Kasima, Zejnebu, Rukajju, Ummu Kulsum i Fatimu.

Koje je keramete (natprirodna djela) imao Poslanik, a.s.,prije poslanstva?                      

Kerameti koje je Poslanik, a.s., imao prije poslanstva su:

- oblak bi mu pravio hlad gdje god bi išao,

- drveće i kamenje bi mu nazivali selam kada bi pored njih prolazio.

 

Koji su prvi znaci poslanstva koji su se pojavili kod Muhammeda a.s. ?   

Prvi znaci poslanstva, Muhammeda, a.s., bili su istiniti snovi.

Kako se zove pećina u kojoj bi se Allahov Poslanik, a.s., osamljivao prije poslanstva i razmišljao o Allahu? Gdje se ona nalazi?                                                                                                                            

Pećina u kojoj bi se Poslanik, a.s., osamljivao se zove Hira. Nalazi se na brdu Nur, nedaleko od Mekke.

Gdje je bio Allahov Poslanik, a.s., kada mu je prvi put došla objava?                              

Allahov Poslanik, a.s., je tada bio u pećini Hira.

Koliko je Allahov Poslanik, a.s., imao godina kada mu je prvi put došla objava?         

Allahov Poslanik, a.s., je imao 40 godina.

Koji su prvi ajeti objavljeni 'Allahovom Poslaniku?                                                                                          

Prvi ajeti koji su objavljeni Allahovom Poslaniku, a.s., su:  Čitaj, u ime Gospodara tvoga Koji stvara, stvara čovjeka od ugruška! Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj, Koji poučava peru, Koji čovjeka poučava onome što ne zna. (Al-Alek 1-5)

Ko se prvi odazvao pozivu Allahovog Poslanika, a.s., u islam?                                                              

Među prvima koji su se odazvali pozivu Allahovog Poslanika u islam su bili:

Ebu Bekr, r.a., prisni prijatelj Allahovog Poslanika, a.s;

Hatidža, r.a., supruga Allahovog Poslanika, a.s;

Zejd sin Haris, r.a., oslobođeni rob Allahovog Poslanika, a.s;

Alija sin Ebu Talibov, r.a., amidžić Allahovog Poslanika, a.s;

Koliko godina je Allahov Poslanik, a.s., tajno pozivao u islam?                                                               

Allahov Poslanik, a.s., je tajno pozivao u islam pune 3 godine.

Koja je prva naredba za javno pozivanje u islam?                                                                                    

To su riječi Uzvišenog: I opominji rodbinu svoju najbližu (Eš-Šu’ara, ajet 214.)

Ko je prvi od Kurejšija počeo zlostavljati Allahovog Poslanika?                                                            

Prvi koji su počeli zlostavljati Allahovog Poslanika, a.s., su njegov amidža Ebu Leheb i njegova žena Ummu Džemil.

Ko je prvi šehid u islamu?                                                                                                                            

Prvi šehid je Sumejja, majka Ammarova, žena 'Jasirova. Njen muž, Jasir je, također, zbog kurejšiskih mučenja preselio kao šehid.

Kada se dogodila prva hidžra  — iseljenje u Abesiniju i koliki je bio broj muhadžira?                        

Prva hidžra u Abesiniju se dogodila 5. godine po poslanstvu. Broj muhadžira je bio 12 ljudi i 4 žene.

Koliki je bio broj muhadžira u 'drugoj hidžri u Abesiniji?                                                                             

Bilo ih je 83 čovjeka i 18-19 žena.

Kako se zvao kralj Abesinije koji je prihvatio muhadžire?                                                                         

Kralj Abesinije, koji je prihvatio muslimane, zvao se Nedžašija.

Koliko godina je trajao bojkot muslimana? 

Bojkot muslimana je trajao 3 godine.

Koje godine je prestao bojkot?  

Bojkot muslimana je prestao 10. Godine po poslanstvu. 

Zašto je “Godina tuge” prozvana ovim imenom?                                                                         

Prozvana je tim imenom zato što su u njoj preselili na Ahiret: supruga Allahovog Poslanika, a.s., Hatidža, r.a., i njegov amidža Ebu Talib.

Koliko je Hatidža, r.a., imala godina kada je preselila na Ahiret i koje godine se to desilo?

Kada je preselila, Hatidža, r.a., je imala 65 godina.To se desilo 10. godine po poslanstvu.

Gdje su se zbili Isra i Miradž ?                                                

Isra se zbio putovanjem Allahovog Poslanika, a.s., od Mekke do Bejtul-Makdisa u Palestini, a Miradž uzdignućem Allahovog Poslanika, a.s., iz Bejtul-Makdisa k nebeskim sferama, sve do sedmog neba.

Kako se zove jahalica na kojoj 'je jahao Allahov Poslanik, a.s., u toku Isra’ i Miradža?

Jahalica na kojoj je jahao Allahov Poslanik, a.s., u toku Isra’i Miradža se zvala Burak.

Kada je dozvolio Allahov Poslanik, a.s., muslimanima da učine hidžru u Medinu?             

Allahov Poslanik, a.s., je muslimanima dozvolio da učine hidžru u Medinu odmah nakon druge prisege na Akabi.

Koji su stav zauzeli mušrici prema muslimanima čuvši za njihovu hidžru u Medinu?       

Mušrici su osjetili opasnost, pa su odlučili sastati se i iznaći odgovarajući plan kako bi ubili Allahovog Poslanika, a.s.

Koji od ashaba je učinio hidžru s Allahovim Poslanikom?                                                              

Ashab koji je učinio hidžru s Allahovim Poslanikom, a.s., je Ebu Bekr, r.a.

Koji od ashaba je spavao u postelji ' Allahovog Poslanika, a.s., u noći hidžre?                    

Ashab koji je spavao u postelji Allahovog Poslanika, a.s., je Alija ibn Ebi Talib, r.a.

U kojoj godini se desila hidžra Allahovog Poslanika?                                                               

Hidžra Allahovog Poslanika, a.s., se desila 14. godine po poslanstvu.

Gdje su se sklonili Allahov Poslanik, a.s., i Ebu Bekr, r.a., nakon izlaska iz Mekke i koliko su tamo ostali?   

Sklonili su se u pećini Sevr i u njoj ostali 3 noći.

Kako su odgovorili Kurejšije na hidžru Allahovog Poslanika, a.s., i Ebu Bekra es-Sidika?

Odlučili su nadgledati sve puteve koji vode do Mekke i dati veliku nagradu u iznosu od 100 deva onome ko im dovede Muhammeda, a.s., i Ebu Bekra - žive ili mrtve.

Gdje je odsje Poslanik a.s. prije nego se uputio za Medinu, i kada je to bilo?

Allahov Poslanik, a.s., je odsjeo u mjestu Kuba. To je bilo u ponedjeljak u mjesecu rebiul-evvelu.

Koliko je dana Allahov Poslanik, a.s., ostao u mjestu Kuba i šta je za to vrijeme radio?

Allahov Poslanik, a.s., je ostao u Kubau četiri dana i za to vrijeme je sagradio mesdžid.

Šta je prvo uradio Allahov Poslanik, a.s., nakon što je stigao u Medinu?                              

Prvo što je uradio Allahov Poslanik, a.s., je bila izgradnja mesdžida, potom je pobratimio Muhadžire i Ensarije, a onda napisao pravni dokument (Medinska povelja) u kojem je odredio sistem života izmedu muslimana i ostalih.

Šta je bio razlog bitke na Bedru, i kada se ona dogodila?

Razlog je presretanje kurejšijske karavane koja je bila natovarena blagom stanovnika Mekke, a dogodila se 17. ramazana, 2. godine po hidžri.

Koliko je bilo muslimanske vojske, a koliko nevjerničke?                                                             

Broj muslimanske vojske je bio 313, a nevjerničke vojske 1.000 boraca.

Kako je Allah pomogao vjernike u bitci na Bedru ?                                                                        

Allah, dž.š., je pomogao vjernike na Bedru melekima koji su silazili s nebesa i borili se na strani muslimana i pritom ubili mnogo mušrika, sve dok vjernici nisu izišli kao pobjednici u Bici na Bedru.

Kada se dogodila Bitka nd Uhudu?

Bitka na Uhudu se dogodila 3. godine po hidžri.

Koliki je bio broj muslimanske vojske, a koliko nevjernicke u Bici na Uhudu?                            

Broj muslimanske vojske je bio 700, a nevjerničke 3.000 boraca.

Koji je uzrok preokreta toka bitke?

Razlog poraza muslimana na Uhudu je bio prekršaj strijelaca koji su se oglušili o zapovjedi Allahovog Poslanika, a.s., napuštanjem svojih mjesta.

Kada se dogodila bitka Al-Ahzab ?                                                                                                       

Bitka El-Ahzab se dogodila u mjesecu ševalu 5. godine po hidžri.

Koliki je bio broj okupljene nevjerničke vojske oko Medine, a koliki muslimanske?

Broj okupljene nevjerničke vojske je bio 10.000 boraca, a muslimanske vojske 3.000 boraca.

Kakav je bio plan na koji su se muslimani oslonili kako bi sačuvali Medinu?                         

Plan je bio kopanje hendeka (kanala) oko Medine

Spomeni neke od mudžiza Allahovog Poslanika, a.s., koje su se desile prilikom kopanja tog kanala?

1.       Povećanje hrane koje je bilo malo;

2.       Radosna vijest Allahovog Poslanika, a.s., vjernicima o osvajanju Šama, Perzije i Jemena.

Kako se završila Bitka El-Ahzab?

Završila se bez borbe, jer se nevjernička vojska povukla nakon razjedinjavanja u svojim redovima i pristizanju Allahove vojske, poput vjetra koji im je porušio šatore i vojske meleka koji su ih potresli ulivajući im strah u srca.

Šta je prvo uradio Allahov Poslanik, a.s., kada je ušao u Mekku?                                            

Prvo je ušao u Mesdžidul-haram, a zatim učinio tavaf oko Kabe. Čineći tavaf, obarao je kipove koji su se nalazili oko nje, lukom koji je bio u mubarek ruci, a kipovi su padali jedan za drugim.

Kada je osvojena Mekka?

Mekka je osvojena u mjesecu ramazanu 8. godine po hidžri.

Koje godine je Allahov Poslanik, a.s., obavio Oprosni hadž?

Allahov Poslanik, a.s., je obavio Oprosni hadž 10. godine po hidžri.

Koliki je bio broj muslimana koji su prisustvovali Oprosnom hadžu s Allahovim Poslanikom?        

Broj muslimana koji su prisustvovali Oprosnom hadžu je bio 124.000

Kada se počela pojavljivati bolest Allahovom Poslaniku?

Bolest Allahovom Poslaniku, a.s., počela se pojavljivati u mjesecu saferu 11. godine po hidžri u toku njegovog povratka sa mezarluka El-Bekia.

Kada je Allahov Poslanik, a.s., preselio svome Gospodaru ?         

Allahov Poslanik, a.s., je preselio svome Gospodaru u ponedjeljak 12. rebiul-evela, 11. godine po hidžri.

Koliko je Allahov Poslanik, a.s., imao godina kada je preselio?                                                     

Kada je preselio Allahov Poslanik, a.s.,je imao 63 godine.

Kada i gdje je ukopan Allahov Poslanik?

Allahov Poslanik, a.s., je ukopan uoči srijede, 14. rebiul-evela na mjestu gdje je preselio, u kući majke pravovjernih Aiše, r.a.

Spomeni neke mudžize Allahovog Poslanika.                                                                                    

Neke od mudžiza Allahovog Poslanika, a.s., su:

- cijepanje mjeseca na pola,

- isra’ i miradž,

- povećanje male količine hrane,

- i vječna mudžiza časni Kur’an.

Koja djeca Allahovog Poslanika, a.s., su preselila prije, a koja poslije smrti Allahovog Poslanika?

Sva djeca Allahovog Poslanika, a.s., su preselila na Ahiret prije Allahovog Poslanika, a.s., osim Fatime, r.a., koja je preselila šest mjeseci nakon preseljenja Allahovog Poslanika na Ahiret.

 

 

Published in Vjera

Reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović za Al Jazeeru govorio je o različitim pitanjima i temama koje se tiču rada Islamske zajednice, učestalim globalističkim pokušajima instrumentalizacije islama u političke i materijalne ciljeve, o opredijeljenosti Islamske zajednice da brani jedinstvo muslimana, o globalnom terorizmu koji se uglavnom pripisuje muslimanima, sektaštvu i ratnim sukobina na Bliskom istoku.

Razgovarala: Snježana Mulić-Softić

Poštovani reisu-l-ulema Kavazoviću, zabrinjava li Vas podizanje optužnice protiv Huseina Bilala Bosnića za radnje koje se povezuju sa međunarodnim terorizmom?

reisu-l-ulema-v-i

Reisu-l-ulema: Pojam međunarodni terorizam - koji je, nažalost, danas „osiguran“ samo za muslimane - fluidan je i pod njega se podvodi sve i svašta. Ipak, svaki teror i svako zagovaranje terora, bez obzira na to da li dolazi od strane pojedinaca, grupa, političkih organizacija ili država, treba da brine svakog čovjeka odgovornog za porodicu, društvo i državu u kojoj živi. S druge strane, jedno je napisati optužnicu, a drugo dokazati nečiju krivicu.

Podržavam princip da istražni organi rade svoj posao, u skladu sa zakonom, a da optuženici imaju pravo na odbranu. Organizacije koje se bave zaštitom prava i sloboda treba da prate ovaj proces i da alarmiraju javnost ako bi došlo do kršenja ljudskih prava optuženog.

Komisija za ljudska prava Islamske zajednice u BiH ovaj, kao i slučaj Imada al-Husina, ima u svome fokusu rada. Istovremeno, ne možemo a da ne izrazimo zabrinutost zbog zloupotrebe islama i njegovog učenja od nekih pojedinaca i manjih skupina koji vjerom pravdaju isključivost, mržnju i nasilje nad neistomišljenicima i drugima.

Postoji li u BiH opasnost od radikalnih islamskih pokreta ili je ta bojazan prenaglašena i motivirana nekim drugim agendama?

Reisu-l-ulema: Ono što danas vidimo na sceni jeste da se, u eri globalizacije koju smo svi zagovarali, počinju prelamati globalni interesi velikih. Sama globalizacija je nastala na interesu, prije svega, a ne na humanim ciljevima.

Iz povijesti znamo da nikada ništa u potpunosti ne iščezava, pa ni podjela na „dobre i loše momke“, u kojoj je uloga loših momaka unaprijed poznata. Od akcija koje su nastajale na idejama orijentalističke filozofije, koja je razvijana tokom XIX i XX stoljeća, muslimani su bili najveće žrtve. U toj dimnoj zavjesi, koja se i dalje širi, završavaju se poslovi od interesa velikih sila.

Muslimani (Bošnjaci) u Bosni i Hercegovini islam doživljavaju kao unutarnju duhovnu snagu, a ne kao politički program. Naravno, postoje pokušaji da se jedan broj njih instrumentalizira za tuđe ciljeve. U pitanju su novac, obećanja i interesi ili puka manipulacija naivnim koji vjeruju kako ratuju za uzvišene ideale islama, a ne vide da su uvučeni u bratoubilački rat za interese drugih o kojima ništa ne znaju. Na kraju konce povlače veliki, kao što znamo, dok su „obični ljudi“, nažalost najčešće mladi, samo žrtve manipulacije.

Kako službena Islamska zajednica gleda na selefijsku zajednicu u BiH, kojoj pripada i optuženi Bosnić?

Reisu-l-ulema: Islamska zajednica u BiH ne poznaje nikakvu „selefijsku zajednicu“. Zagovaranje postojanja toga oksimorona je pokušaj podjele naših muslimana po istoj recepturi kao što je to urađeno na Bliskom istoku.

Spomenuti Bosnić predstavlja samoga sebe, odgovoran je za svoje postupke pred državom na ovom svijetu (dunjaluku), a na drugom svijetu (ahiretu) će položiti račun pred Stvoriteljem Allahom, dž. š.

Postoje pojedinci koji bi vjeru zloupotrebljavali za vlastite ideološke i političke ciljeve, ali takvi teško da se mogu nazvati selefijama, zasad u BiH oni nisu nikakva zajednica.

Koji su, prema Vašem mišljenju, osnovni uzroci nastanka i razvoja selefijske zajednice u BiH i kako se ona održava? Budući da se selefizmom često manipulira i najčešće se koristi u negativnom kontekstu, imate li objašnjenje zašto je to tako?

Reisu-l-ulema: Selef-i-salih je pojam koji se razvio u islamskoj tradiciji kako bi označio nastojanje da se u islamu ožive vrijednosti prvih generacija muslimana najbiližih vremenu poslanika Muhameda, a. s. To je nastojanje muslimana da se vrate izvornim vrijednostima islama. Kao većina pojmova i on je doživio jednu vrstu konceptualne promjene uzrokovane historijskim okolnostima muslimanskog svijeta.

Nešto kasnije selefizam je tokom XIX i XX stoljeća korišten u procesu razvaljivanja tradicionalnih muslimanskih država: Osmanlijske carevine, Mogulskog carstva, Kadžarske države u Iranu, od strane zapadnih sila i Rusije. Taj proces je iskorišten kao zgodna prilika za unošenje razdora u svijet islama, kako bi se oslabila njegova koheziona snaga koja je povezivala periferiju islamskog svijeta sa centrom islamske države. Oni koji su stvorili selefizam, oni ga i održavaju, koristeći se njime za postizanje svojih ciljeva: vojnih, političkih i ekonomskih.

Sve danas ima svoju upotrebnu vrijednost, pa tako i ova pojava. Selefizam je, prije svega, danas dobio politički karakter, dok s vjerom ima zajedničkog utoliko što omogućava bržu identifikaciju ljudi.

Muslimani u Bosni i Hercegovini (uglavnom Bošnjaci) nisu svoj nacionalni i politički program zasnivali na islamu, ili je njegov udio u tim procesima bio zanemariv. Uglavnom se radilo o narodnom sentimentu: bošnjaštvo, bosanski jezik, Bosna, bosanska tradicija, dok je islam ostvario manji udio, bez obzira na to kako se to predstavlja u našoj javnosti. Selefizam je sve manje oblik tumačenja islama, a sve više politički pokret nastao na prostorima Indije i Bliskog istoka, pod udarima kolonijalizma.

Može li Islamska zajednica pomoći u suzbijanju radikalne interpretacije islama koja, između ostalog, motivira i potiče mlade ljude da odlaze na strana ratišta poput Sirije, ili je to zadatak drugih institucija (porodice, države i društva u širem smislu)?

Reisu-l-ulema: Može onoliko koliko može utjecati na centre stvarne moći u svijetu da prestanu sa zloupotrebom ljudi, da u svakom čovjeku vide Božije biće, jednako u dostojanstvu sa svim drugim ljudima, i na Istoku i na Zapadu. A do toga je dug put, ako ga ima.

Svakog dana kada naši imami, vjeroučitelji i vjernici žive i tumače islam onako kako se on tumačio od vremena posljednjeg Božijeg poslanika, a.s., i od dana kada su Bošnjaci primili islam u svojoj zemlji, oni se suprotstavljaju instrumentalizaciiji vjere u političke ciljeve i svakom drugom obliku njenog profanisanja.

Postoji li dugoročna institucionalna i programska strategija Islamske zajednice za suzbijanje ekstremnih oblika tumačenja islama, koji dovode do radikalizacije mladih ljudi?

Reisu-l-ulema: Sve naše strategije su dugoročne, a programi kratkoročni. Islam je vjera mira. Misija Islamske zajednice je utvrđena na kur'anskoj maksimi „pozivati na dobro, a odvraćati od zla“, i to je ta strategija. To je naše opredjeljenje, neovisno o političkim kretanjima danas ili sutra, ili pak o interesima političkih elita. Prema tome, naše vrijednosti su nepromjenjive.

Vjerujemo da se radikalizam, pa i terorizam, ne može riješiti samo represivnim metodama nego da je nepohodno da se iskorijene problemi i nepravde koji ga rađaju i hrane. Također, mislimo da se onima koji krenu tim putem treba ponuditi svaki oblik pomoći koje društvo i država mogu ponuditi, a ne nuditi im samo zatvor kao jedino rješenje. Dijalog i kontranarativ mržnji i nasilju mora biti glavno oružje. Islamska zajednica je spremna da dâ svoj doprinos i ona to, vjerujte, već radi.

Islamski svijet je u posljednjih nekoliko godina zahvaćen sektaškim sukobima. Postoji li opasnost od sličnih tendencija u BiH, i je li Rijaset zabrinut da bi se to moglo desiti u BiH?

Reisu-l-ulema: Živimo u eri u kojoj se pokušava nametnuti vizija globalnog svijeta i jedan unificiran pogled na njega. Moguća su i predviđanja kakvo se sugerira u vašem pitanju. Zavisi što se želi prometnuti kao vrijednost i koja bi sredstva bila upotrijebljena da se ta vrijednost postigne. Za sada vidimo da se svijet održava na sukobu, koji elitama omogućuje privilegije i lagodan život.

Pluralizam misli, pa i one teološke, među muslimanima nikada nije bio problem i on kao takav ne mora neminovno voditi u sektaštvo. Problem nastaje kada se te razlike među muslimanima počnu instrumentalizirati i koristiti kako bi se stvorile podjele koje zarad različitih političkih interesa moćnika u svijetu i regionu trebaju poslužiti destabilizaciji njihovih država i društava.

Ako želimo sačuvati ovaj bosanski prostor od velikih tragedija, moramo očuvati vlastite tradicije, ne samo kod muslimana već i kod drugih, jer ih najbolje poznajemo i nemamo strahova koji nas uvijek sapliću kada se pojavi nešto daleko i nepoznato.

Kada je riječ o bosanskim muslimanima, postoji određeni paradoks. S jedne strane, na njih se gleda kao na najtolerantnije i najumjerenije muslimane, a ovdašnji islam uzima se kao evropski model islama. S druge strane, pak, postoji određena stigma u vezi s tim, i na bosanske muslimane se u nekim krugovima gleda kao na sigurnosni problem. Kako razriješiti ovu dilemu?

Reisu-l-ulema: Bosanski muslimani žive u svojoj tradiciji već šest stoljeća. Mi se te tradicije mira i suživota nismo odricali ni u najtežim vremenima. Mi smo narod koji je na kraju XX stoljeća doživio genocid od strane naših susjeda i velika razaranja materijalnih i kulturnih dobara. Destrukcija svake vrste kojoj smo bili izloženi od naših susjeda Srbije, Crne Gore i Hrvatske ostavila je duboke ožiljke na duši koju treba liječiti. Veliki su poremećaji i ožiljci i kod drugih na ovom prostoru.

Danas smo suočeni s problemima teškog ekonomskog stanja. Uz to, primjećujemo da se i dalje podgrijava tiho neprijateljstvo prema nama. Na nas se ukazuje kao na skrivenu prijetnju, što ima dvostruku, da tako kažemo, „funkcionalnu vrijednost“: umanjiti i obezvrijediti našu poziciju kao žrtve u protekloj agresiji i, možda će zvučati paranoično, pripremati opravdanja za buduće napade.

Mada zvanične vlasti šalju umirujuće poruke, mi ne smijemo potcijeniti ovaj govor mržnje prema nama. Moramo voditi računa o vlastitoj sigurnosti, a ona nije u zagovaranju radikalizma već u osposobljavanju državnih institucija koje će štititi sve naše građane.

Zbog čega je danas u svijetu toliko prenaglašen ugao iz kojeg se na islam gleda prvenstveno kao na sigurnosno pitanje, a zanemaruju se civilizacijski, kulturni, naučni i drugi doprinosi islama ljudskom društvu?

Reisu-l-ulema: Prijetnje se proizvode, kao i sve drugo. Stanje haosa odgovara onima koji žele doći do resursa na nelegalan način i to koriste kao izgovor. Muslimanske zemlje su u haosu, pod okupacijom. Nekada se na njih gledalo kao na egzotičan svijet, danas kao na svijet važnih strateških sirovina. Pogledajte Irak, Siriju, Libiju, pa onda Egipat, Afganistan, Pakistan, zatim Kavkaz, Palestinu, Somaliju, Sudan i podsaharski plato. U ovim zemljama društva su u potpunosti razorena. Učinile su to velike sile za račun svojih multinacionalnih kompanija, ne pitajući nikoga i ne polažući račun nikome. Posljedice će biti porazne i za njih i za nas, i već jesu.

Međutim, ne bi bilo korektno ni pravedno za sve probleme muslimanskog svijeta kriviti druge. Muslimani moraju naučiti kako da upravljaju svojim razlikama, kako da svoje probleme rješavaju unutarmuslimanskim dijalogom i kako da svoje probleme rješavaju nenasilnim metodama.

Kako gledate na organizaciju koja se naziva Islamska država Irak i Levant (ISIL) i posebno na njeno proglašenje halifata / hilafeta na teritoriji Iraka i Sirije?

Reisu-l-ulema: Vrijeme će pokazati čiji rodni list ta tvorevina nosi. Bojim se da je organizirana kao dodatni motiv agresije na prostore muslimanskog svijeta. Zato apeliram na naše ljude da ne služe đavoljem cilju. Ne postoji niti jedan razlog, vjerski ili neki drugi, kojim se to može opravdati.

Možda je ovo preambiciozno pitanje, ali može li Islamska zajednica u BiH, kao slobodna, autentična i autonomna organizacija muslimana, poslužiti kao model muslimanskim društvima za razrješenje međumuslimanskih sukoba?

Reisu-l-ulema: Muslimanska društva treba da tragaju za autentičnim modalitetima uređenja vjerskog života koji će zadovoljiti potrebe ljudi. Mi imamo ovo iskustvo autonomije u odnosu na državu. Predstavnički sistem koji smo razvili tokom XX stoljeća dozvoljava normalan protok ideja i interesa u zajednici.

Ustav, Sabor, skupštine medžlisa i džemata osiguravaju odgovornost izabranih i imenovanih prvaka pred narodom. To je ono što su željeli naši očevi, a što želimo i mi danas. To se pokazalo kao dobar model, ali svako društvo ima svoje vrijednosti, nasljeđe i mogućnosti.

Izvor: Al Jazeera

Published in Magazine

Džemat Bosna dio je Islamske zajednice Bošnjaka u Austriji(IZBA). Osnovan je u junu 2005. godine, a danas broji oko 400 članova. Prvi imam u džematu bio je Ibrahim-ef. Jakubović, a od Jula 2014. godine dužnost imama obavlja Mersad ef. Muratović. Džemat je smješten u 16. bečkoj općini (Bezirk) u ulici Hippgasse 32/1.